lana200-
26.02.2009., četvrtak
kako ste mi vi??
|
ovako meni dosadno anke neznam dali da pišem ovaj blogich ma forši ga možda izbrište anke neznam ča ću reči te mi mojim vas aaaaaaa idem sada dinstati onaj luk ča mi je nona donesla a i pomidori ću je jesti za večeru forši je dosadno pa neznam ča da pišem a kamo grete vi inače???? vani tj subotom ja subotom izlazim navečer i idem u kafiće sa prijateljima i tako ah je dosadno veliki pozdrav |
25.11.2008., utorak
LJUBAV
  Savršen lik,savršene linije tvog bića Pojavljuju se gdje god pogledam. U svakom mračnom kutu utjeha je, Skrivati se sam od sebe navika postala je. Ne mogu vjerovati opet počinjem da volim. Bojim se sklopiti oči,sjetim se tvojih. Strah me obuzima pri pomisli da bi tuđi poljubac pomrsio tvoje tragove. Jedine nježne ruke,meke poput jastuka na kojem spavam,koža boje mojih snova, pogled bez premca i kraja. Dodir nježan povjetarac što potiše kožu da diše i osjeti se živom. Čvrstog tijela zagrljaj pruža samo utjehu. Najljepši je poljubac mednih usana Koji prenosi moje misli Preko cijelog universuma. Pogled koji smiruje žar nemirnog, ranjenog duha što luta putem beskraja i ne razaznaje stazu svog spasa. S druge strane promjena čvrstog stava U drhtave ruke malenog djeteta, Zjenice pune gorkih sjećanja. Nesebično pružanje dijela sebe,tužan pogled Ironičan osmijeh jedino što karakteriše mene. Moja nadanja,uzdizanja i ponovna padanja Imaju značenje,imaju smisao. Samouništenje usamljenog srca, Razočarenje u stihove pjesama, Vjerovanje u magiju što razbija monotoniju... Sklad dvoje postiže se samo fotografijama. Od onog što imamo ostat će samo ta,jedna. Čuvaj me bar još jednom u toplom naručju, Budi oslonac slomljenog sna, Što se kao pustinjski pijesak rasipa. Na izmaku dana Pokupi kristalne suze s mog lica I pročitaj u njima ono neizrečeno. |
22.11.2008., subota
Poljubi me...
  Poljubi me i budi tu da sklopim oci na tvom toplom ramenu Poljubi me i budi tu nek srce lupa kao da je prvi put Poljubi me, pomoli se sve svijeće svijeta nek se za nas upale Ostani, ovu noć kad svi mi prijete Ostani, zagrli me kao dijete Ostani, kad sva si ljubav moja samo ti Ostani, da me čuvaš kada zaspu andjeli |
17.11.2008., ponedjeljak
ovo sam ja
  |
ova moja frendica se zanima za massima
  |
slike
 |
|
ma vidi ovo neke kukavice poput anonimke i takvih nickovi mi tu dolaze ajme meni sad su kao face ajde se predstavite sa nickom a ne tako |
to napokon
|
e pozdrav imam sad potpuno drugačiji blog |
13.11.2008., četvrtak
dinstala sama luk
|
ma joj meni evo ovaj blog ne valja ah eto a ča mogu Što stariji ljudi znaju bit sebični, to je nevjerojatno. Hrvatske željeznice post opet. Ono boli ih briga za sve dokle god su njihove potrebe namirene. Bila sam svjedokom hrpu puta kako se stari penzići bahato, grčevito i glasno bore za svoja "prava", bez straha ili bez razmišljanja krše li tim svojim ponašanjem nečija tuđa prava i osjećaje. E, na takvu sam jednu sebičnu staricu naišla neki dan u vlaku na liniji Vinkovci-Zagreb. I mislim si da napišem post na tu temu ili ne. Pravda mora bit zadovoljena bar na ovaj način, pomislih. Napisah ovaj post za sve one koji su imali problema s pronalaženjem slobodnim mjesta taj dan u vlaku. Što se dogodilo? Baba je zauzela četiri (4) sjedala. Zamislite. Namjerno je, podlo, sjela do prolaza. I onemogućila da itko sjedne na dva sjedala do prozora. Kako? Pa, tako da je digla svoje prljave noge na sjedalo preko puta. Užas! U početku je imala nekakav papir ispod, koji je vrlo brzo skliznuo tako da je cipeletine držala na sjedalu gdje ćete "sutra" sjesti možda baš vi... ili neko dijete... Evo podle starice na slici. Fotkano mobitelom. Fotka mutna jer se i vlak drma. Photobucket Baba je prespavala cijeli put. Vlak je bio pun. Nitko nije babu drmnuo laktom u minival da se makne. Jer tko bi sjeo na prljava sjedala od babinih cipela. Mene baba tijekom puta sve više uznemiravala. Ljudi ulaze, krcaju se u vlak, u svakom redu 2-3 ljudi, ako ne i 4. Samo baba sjedi sama i i dalje ne dopušta nikom da joj priđe na najprljaviji mogući način. Obratite pažnju na idućoj slici koje je doba dana. Baba i dalje u istoj pozi. Photobucket Za slučaj da je netko prepozna, molim da da njene podatke da kad netko bude pretraživao babino ime na Guglu završi na ovom postu, dabogda! Baba je bila oduzeta cijelim putem. Kondukter je možda jednom-dvaput prošao vagonom. Stavio joj ogledalce pod nosinu i produžio dalje kad je vidio dah. I vrhunac svega. Kad sam mislila da me babina bahatost ne može više iznenaditi, baba je ponovo udarila. Negdje pola sata pred Zagrebom se POPELA na sjedalo svojim malim prljavim gumenim cipelicama i skinula kofer. Nikog nije pitala da joj pomogne. Photobucket Zatim se obukla i krenula prema izlazu, a da uopće nije skužila da vlak kasni pola sata. Nažalost, o užas, nažalost, neka joj je blesača rekla "gospođo, vlak kasni pola sata, sjedite si još ako idete do Zagreba". A pokvarena baba se zahvalila i rekla "joj jako ste ljubazni" i sjela do nje. Nije se više vraćala na inkriminirano mjesto. Jedina mi je utjeha kad sam izašla iz vlaka da su mene dočekali na stanici, a nju ne. Lutala je sa svojim minivalom i ehotonom u kosi po stanici. Ja sam se proderala kad sam prokomentirala pokraj nje "evo to je ta baba što sam vam spominjala!". Ostali su s podsmjehom odmahivali rukom, kao s čim se ja uznemiravam. Ali mene baba stvarno iznervirala. Nisam sigurna je li čula moj komentar jer je panično-fokusirano tražila poznato lice na polupraznom zagrebačkom kolodvoru. Nije našla nikog poznatog. Možda da je ostala u vagonu, popela se na sic i digla suknju. Garant ne bi prošla nezamjećeno. Eto, svašta možete vidjeti kad putujete. Sad mi je lakše kad sam ovo napisala. Stavit ću ovaj post u rubriku "Obitelj" i "Zdravlje". |
16.10.2008., četvrtak
|
Nešto naopako |
